Šematizam pravoslavne mitropolije i arhidijeceze dabro-bosanske za godinu 1884. 1885. i 1886. U Sarajevu. Zemaljska štamparija. 1886. Strana 156. Cijena 50 novcica. Poslije kratkoga odmora od tri godine ugledao je svijeta ovaj šematizam naše dabrobosanske mitropolije. On je ponajveci od sva tri šematizma, što su do sada izdana, i u njemu se nalazi izvještaj za pošljednje tri godine. Mnogi bi željeli, da su izvještaji svake godine izdavani u ovom obliku šematizma, kako bi svake godine imali kratak pregled napretka i razvica naše crkve, našega sveštenstva i pravoslavlja — no kad nije bilo moguce, raduje nas i ovako, kao što je. Ovdje cemo u kratko navesti sadržaj radi onih, kojima ta knjiga nije došla do ruku, i radi onih, koje zanima razvice naše crkve. U pocetku nabrojene su bosanske i dabrobosanske vladike redom, kako se zna, da su jedan za drugim dolazili. Opširniji clanak o tome ima u šematizmu za god. 1883. Poslije toga dolazi titula Njegovoga Visokopreosveštenstva, Mitropolita ÐorÐa Nikolajevica, a za tim imena clanova i osoblja konzistorijalnoga, imena proFesora i pitomaca bogoslovije Reljevske. Prema ovom izvještaju bilo je bogoslova svega 51. — Za ovim dolazi popis sviju srpskih manastira, što se nalaze u sarajevskoj arhidijecezi. Ima ih svega 19, od kojih su neki u ruševinama, a neki se prilozima dobrotvora obnavljaju. S pohvalom nam valja spomenuti, da gotovo uz svako ime manastira ima u nekoliko rijeci o istoriji njegovoj, koliko se o njoj zna i što još nije narod zaboravio. Narocito sveštenici K. Kovacevic i Jovo Novakovic priložili su lijepe izvještaje, prvi o manastiru Gomeli, drugi o manastiru Gomionici. Na šestom su mjestu parohije po protoprezviteratima, a uz to imena sviju srpskih porodica, redom, kako slave krsno ime. Odjeljak taj zauzima mjesto od strane 20—145. i vrlo je zanimljiv. U mnogo mjesta nalazimo prezimena istih, kao i u Gornjoj Krajini, a onamo se naselio narod gotovo sav iz Bosne; pa se ovako sada zna, iz koga je kraja koja porodica, a predanje to vec se davno i davno zaboravilo. Isto tako nalazimo ovdje imena po kojima se može suditi porijeklo mnogih slavnih ljudi, koje je Bosna dala drugim zemljama. — Veseli nas ovaj rad, samo bi još željeli, da se donesu do godine imena svecara u onim parohijama, gdje su to sveštenici do sada propustili popisati. Iz pregleda protoprezviterata vidimo, da je u ovoj arhidijecezi bilo 26 protoprezviterata sa 349.585 duša i sa 261 sveštenim licem. Rukopoloženo je za te tri godine 28 sveštenika, a umrlo 23; crkvi js osvještano 12. Pored svega ovoga ima još clanak Ð(orca) P(etrovica) protodakona, u kome govori o krsnom imenu u Srba, i o obredu, što ga sveštenik svršava pri krsnom imenu. Isticemo opomenu pišcevu sveštenstvu, neka odvracaju narod od obicaja, da domacini promjenjuju svoja stara zadružna i plemenska prezimena, pa ih zamjenjuju s ocevim imenom, n. pr. ako mu se otac zvao Radovan, a on se preziva Radovanovic itd. Na drugom mjestu opet poziva vrijedne sveštenike, neka u svojim parohijama medu narodom skupljaju narodne pjesme, price, poslovice, zdravice, opise obicaja, pa i svojih parohija i starina, koje se u njima nalaze, — pa neka to pošlju u „Bosansku Vilu," da se ne gubi to narodno blago. „Vila" ce zaista rado primati uvijek takove radove, a sveštenicima ce uvijek drage volje otvarati svoje stupce za njihove priloge. Ima u ovom šematizmu još nekoliko bilježaka od mitropolita Save Kosanovica, i opis crkve Golubice i crkve Ružice od K. Kovacevica — crkve Maržicske od prote Ðurovica, predjela Milan Knežina od prote J. Pecanca. Štampana je još konvencija izmedu c. kr. austrougarske vlade i vaseljenskoga patrijarha u Carigradu, — a na pošljednjoj je strani jedan formular, kako imadu sveštenici sastavljati godišnji iskaz o svojoj parohiji. U tom iskazu nalazimo rubriku: broj vjeroispovjednih škola u parohiji. Ovo je svakako lijepa misao, da se u šematizmu popišu i sve srpske vjeroispovjedne škole, da znamo jednom tacno, koliko ih ima. Razgledajuci jednom prilikom Im e n i k katolickoga sveštenstva u Bosni, dopalo nam se ono, gdje uz svako ime parohije ima zabilježena i istorija njena. Pa smo se zapitali, ne bi li se tako moglo udesiti i u šematizmu pravoslavne arhidijeceze dabrobosanske. Ne bi bilo teško izvesti, a bilo bi lijepo i korisno. Ovom prilikom izjavicemo želju, da se jave i druge dvije mitropolije naše, Tuzlanska i Mostarska s ovakim opširnijim i ovecim šematizmima, ugledavši se u svoju posestrimu arhidijecezu. Pa da onda izdadu te šematizme u posebnim knjižicama, — a ne u podliscima politicnih novina, gdje se zaborave pa se u njih zamata sir i slanina. I tako možemo biti s ovim šematizmom dabrobosanske mitropolije zadovoljni — želeci samo jedno, da na iduci ne moramo opet toliko cekati.