Kao što svaki pravoslavni Srbin u Bosni i u Hercegovini ima svoju domacu slavu, svoje krsno ime, i kao što svaka crkva ima svoga svetitelja šticenika, svoj hram, — tako i svaki esnaF u ovijem zemljama ima svoj pir. EsnaFom se zove svaka zadruga zanatlijska, t. j. svi ljudi jednoga zanata. EsnaFa ima razlicnih, kao: curcinski, mehandžinski, opancarski i. t. d. Koliko god ima zanata, toliko ima i esnaFa. Svaki taj esnaF ima jednog svetitelja zaštitnika, koga svaki esnaflija slavi kao god i krsno ime, i ta slava naziva se pir. Na jedan mjesec dva prije pira, izaberu se dvojica uglednih ljudi iz toga esnaFa, da pišu svijecu. Njih dvojica zadu svaki dan, a osobito srijedom (pazarni dan), noseci sa sobom jedan teFter, pa ištu od svakoga, ko pripada onome esnaFu, da upiše što na svijecu. Svaki zanatlija priloži po mogucnosti: Forintu, dvije, tri, a imucniji bogme dadu i po deset—dvadeset Forinti. Cesto puta zadu skupljaci i po hanovima, pa ištu i od seljaka da pišu u svijecu, a bude slucajeva da i od Turaka što dobiju. Skupljaci ne ištu od Turaka, ali oni sami ce im ponuditi, a ima nekih, što svake godine placaju i upisuju na svijecu. Svaki, koji što priloži, upiše imena svoje kucne celjadi u onaj teFter, što ga skupljaci nose. Ta se imena spominju poslije u crkvi na vecernju u oci pira i na službi toga praznika. Od para, što se skupe za svijecu, kupe skupljaci voska, pa od njega grade dvije velike svijece. Jedna je vrlo velika, bude u njoj 20—40 oka, a druga je malo manja, od 10—20 oka. Te se svijece zovu esnafske svijece, zgotove se do u oci praznika i postave se na desni stup u crkvi, pa se na vecernju zapale i gore sve, dok drugi esnaF o svome piru ne nacini druge tako velike svijece. Onda se nove postave na desni stup, a ona velika s desnog stupa prenese se na lijevi, a mala ostaje crkvi. Tako se esnafske svijece o svakom piru izmjenjuju, pa najposlije ostaju crkvi. Osim velikih svijeca, izmijene se u oci pira i sve male'svijece u cvjetovima i temretu, i skupljacima još ostane para. Od .tih para plate vladici ili proti, pa im o piru služi u crkvi i na sv. tajni pomene cio esnaF i još neke prve majstore poimenice. Ako preko sviju troškova što pretece, to ostave ako se ko iz toga esnaFa razboli, a siromah je, pa ga odatle pomažu; a ako umre sahrane ga. U oci pira budu u crkvi uvijek 'denija, ma bio to i mali praznik. To su esnaFska 'denija, te jedan iz tog esnaFa, obicno skupljac svijece, uzme dvije— tri prosure, izlomi ih i metne u cistu mahramu, te nosi svakoj.'kuci iz toga esnaFa, ciji je tada pir. Na sami dan pira, poslije svete službe, idu po kucama pa cestitaju pir onima, koji ga slave. Tada dolaze i druge zanatlije, poznanici i prijatelji na slavu. Tu se pije, pjeva i veseli po cio dan. Domacin bude donekle kod kuce, pa onda ide i on da cestita drugima, a goste poslužuje ko od kucne celjadi. Cesto puta sastane se njih po deset—dvadeset druga, pa tako u hrpi idu po pirovima. Dogada se koji put, te se i opiju i potuku, pa u apsu završe veselje. Nade se takih u svakom skoro esnaFu, pa svojim vladanjem o takim i drugim blagim danima kaljaju cio taj esnaF, no takim neljudima ne treba dati ni cašice rakije. Svaki esnaF odabrao je sebi svetitelja, koji se svojim radom u životu ili inace u nekoliko slaže sa njihovim zanatom. Po tome svaki pir ima svoje znacenje. Tako, težaci slave veliki cetvrtak, jer je onda Hristos blagoslovio hljeb i vino i ustanovio tajnu sv. pricešca, pa pošto težaci rade o žitu i vinu, uzeli su taj dan za svoj pir. Curcinski je pir sv. Ilija, jer kad je sv. Ilija polazio na nebo, bacio je Jelisiji svoj milot (kožuh, curak), a curcije baš grade curke, te za to su uzeli sv. Iliju za . šticenika cijelog curcinskog zanata i esnafa. Dunderi slave sv. Tomu, jer je taj svetitelj za života gradio dvore nekome caru. On je uvijek iskao od cara para, da mu sazida dvore, a te je pare dijelio sirotinji. Kad je car upitao za dvore, sv. Toma rece, da su gotovi, ali ne ovdje, vec gore na nebu. Pa kako dunderi grade kuce i dvorove, uzeli su sv. Tomu za pokrovitelja svoga zanata i cijelog esnafa. Terzije i abadžije slave veliku Gospojinu, jer je Bogorodica šila pokrov sebi — a i terzije i abadžije bodu iglom, za to su i izabrali taj praznik za svoj pir. Tako su oba ta esnaFa slavili i imali zajednicki pir. No tu skoro, nešto su se izmedu sebe pokrpali i posvadali, te se razdvojiše sa pirom. Sad abadžije slave malu Gospojinu, a terzije ostadoše kod starog pira. Malu Gospojinu abadžije su uzele, jer i o rodenju Bogomatere trebalo je odijela, a ovo je valjalo šiti, i tako se slaže sa njihovim radom. Svi drugi esnaFI slave pir u staroj crkvi u Sarajevu, a abadžinski esnaF zapoceo je slaviti u novoj crkvi, jer tada je i hram te crkve. Oni ne grade velike esnaFske svijece, nego izmijene šest svijeca na stupovima. Za to ne grade esnafske svijece, jer u novoj crkvi nije obicaj, a i esnaF nije bog zna kako jaki. Opancarski je pir na proroka Danila, jer Danilo je bio zatvoren medu lavovima, a lavovska koža bila bi dobra za obucu, što je opancari grade, te za to su i izabrali sv. proroka Danila za svoga pokrovitelja. Kovaci slave Trojicin daN, jer onda je silazio sv. Duh na apostole u vidu plamenih jezika, a kovaci uvijek sa plamenom rade, te s toga i izabraše taj praznik za svoj pir. Samardžinski je pir Prekrasni JOSIF, cuvar Bogorodice, i to zbog toga, što je JOSIF, kad je bježao sa mladencem Isusom i Djevom Marijom u Egipat, prekrstio drvo pa mazgi, da Bogorodicu ne nažulja hrtanica — a samardžije i grade samare, te s toga slave tog svetitelja. Njihov je pir uvijek u prvu nedjelju poslije Božica, a ako je Božic u nedjelju, onda im je i pir licem na Božic. Ekmešcinski je pir „Todorova subota." Oni upravo slave sv. Todora Tirona, jer u ono vrijeme kad je sv. Todor živio, htjeli su CiFuti da opogane Hrišcane, pa su zakuvali hljeb psecom krvi. U ono vrijeme bio je obicaj da se hljeb kupuje od pekara, a pekari su bili sami CiFuti, pa su tako ucinil